Gradska knjižnica i čitaonica Hvar

3 days ago

Nekoliko kadrova koji vas očekuju sutra na projekciji dokumentarno-igrane serije Hanibal Lucić, u spomen i čast Veljku Barbieriju koji je seriju osmislio i prenio sve o našem najvećem književniku i njegovoj ostavštini.

Sutra (ponedjeljak), 5. listopada u 19 sati u knjižnici. ... See MoreSee Less

Gradska knjižnica i čitaonica Hvar

7 days ago

Sinoć smo u prepunom dvoru predstavili Cviće od raja, zbirku poetskih zapisa Dinke Pavlović Mošić na zavičajnom govoru mjesta Brusja.

U predstavljanju zbirke je naglašeno:
Otac Dinke Pavlović Mošić, barba Marko, ostao je upamćen što je za života sagradio sto jednu japjenicu. Na posljednjim stranicama ove zbirke čitamo kako je njegov radni dan izgledao, ali doznajemo i važnu rečenicu kojom je poticao i sebe i svoju obitelj: Kad von je nojteže, zakantojte.

Možda je ta rečenica cijeli život odzvanjala negdje u Dinkinim mislima, i možda je ona bila stvarni poticaj nakon kojeg se ohrabrila na pisanje, bilježenje sjećanja, uspomena, dojmova. Možda je to ispočetka bilo vođeno mišlju „da se ne zaboravi“, a kasnije su ovi kratki zapisi postajali darovi dragim osobama, nematerijalni izraz zahvalnosti i ljubavi i danas s radošću predstavljamo tolike poklone ukoričene u zbirku Cviće od raja.

Dinka Pavlović Mošić odrasla je u brojnoj obitelji na Brusje, mjestu nalik tolikim drugim našim mjestima - gdje se moglo ostvariti bolji život samo mukotrpnim radom i preranim odrastanjem. Usprkos tome, njezina sjećanja na roditelje ispunjena su nježnošću, a djetinjstvo je prepuno susreta s prirodom, igre i ono malo slobodnog vremena provedenog u tipičnim dječjim nestašlucima i razonodi (kao u zapisima Nazobat se i Snig). Svijet većine Dinkinih zapisa je ono što se može uhvatiti pogledom u i iz Brusja, a to je – za otočne pojmove – golemi svijet. To posebno vidimo u zapisima Svićarice. Susrećemo vjerovanja s kojima smo do nedavno odrastali (Macići i kukvija).
Zanimljivi su susreti tradicionalnog, starog sa suvremenim stvarima i pojavama, kao što čitamo u zapisima naslovljenima Storo koćeta i Vražjo škatula.

Većina odraslog života Dinke Pavlović Mošić odvija se u njezinu kuću u Grodu, ali i u dječjem vrtiću gdje je radila niz godina. Na njezino pjesništvo susret s djecom imao je velik utjecaj. Možemo reći da su joj djeca bila golema inspiracija: puno ovih redaka obraća se djeci, upućuje ih na detalje, od naizgled malenih i nevažnih predmeta stvara nove, vrlo žive priče. Sa druge strane, autorica sama nevinim dječjim očima promatra svijet, diveći se stvorenome i tražeći ljepotu u svemu. Ova zbirka puna je životne radosti, s nenametljivim životnim poukama i porukama, poput ove
Srića je viru imat i u Boga se uzdat
Srića je mirno leć, lipe sne imat i sutra se mirno ustat
Srića je imat dite svoje i da te materon zove
Srića je zdrovje imat i da moreš lavurat
Srića je braću i sestre imat i sa svojima se radovat
Srića je prijateje imat i sa njima zakantat
Srića je u miru živit i u svojoj domovini bit
Srića je pošteno živit i životu se veselit ... See MoreSee Less